hoax

u petak smo,baš kako i priliči mladim nadobudnim damama,odlučile obići muzeje.
snašla nas je užasna gužva,jedan presimpatični fotograf s još boljim fotografijama,hrpetina lončića u mimari i naravno,kako to obično bude,pokoja kvaziintelektualna rasprava.
prije sam recimo imala volje za raspravu,ali više nemam...zato sam u mimari ekspresno obišla slike u prizemlju,a one su me poklopile kako se "tako slika ne gleda".da se ne stekne krivi dojam,ako itko brani umjetnost i sve njene smjerove,kakvi god bili,to sam obično ja.čak i ono prokleto minimalističko slovo L ili monkromatsko slikarstvo,sve je to super,divno i krasno.međutim,za neke izbljuvke koji žele sličiti pollocku...sorry,nisam imala volje.
s obzirom da smo mi dame dugog jezika i da o svemu imamo neko mišljenje,upetljale smo se na kraju u raspravu o vladi,vladavini,državi,demokraciji i ostalom "zlu" modernog doba.
dakle,svjesna sam ja da je vođenje države i njenih institucija izrazito težak posao i da se u tolikoj mašineriji mora potkrasti neka greška...međutim,što se nekih stvari tiče-greška se ne smije dogoditi.
pod tim mislim na centar za socijalnu skrb kojeg i čijih mi je grešaka puna kapa.nedavno sam sjedila za ovim istim stolom i listala novine kad sam naišla na priču o dječaku kojeg želi udomiti njegova vlastita teta.njemu je kod nje,naravno,lijepo i daleko ugodnije nego u domu u kojem živi s raznoraznim narkomanima i da se baš tako izrazim,propalitetima raznih vrsta.međutim,unatoč željama tog djeteta (koje otprilike ima 15-ak godina) centar za socijalnu skrb je zaključio kako bi njemu bilo bolje u domu jer kod tete nema svoj vlastiti ormar,a i stepenice pred kućom nisu u baš najboljem stanju.bolje za njega neka on obija kioske i bode se u venu.na to se teta obratila medijima pomoću kojih je skupila novac za obnovu stepenica i taj famozni ormar,na što su joj u centru rekli kako ona taj novac nije smjela potrošiti jer je to nećakovo i ukratko,došlo je do pravne zavrzlame.što se dalje dogodilo,ne znam...mogu se samo nadati da je pritisak javnosti ostavio bar neki učinak na taj tromi i spori sistem.
jer,hipotetski govoreći...ima jedna djevojka sa svojih nepunih dvadeset godina koja je,na svoje veliko oduševljenje upisala fax koji želi.s obzirom na obiteljsku situaciju,prije mnogo,mnogo godina u njen se život upetljao taj isti centar, i sve pod motom da pomaže njoj i njenoj obitelji..ta se pomoć očito odnosi samo na financije jer- kad je napunila 18 godina,tete u centru se odlučile voditi nekim zakonom po kojem roditelj svoje vlastito dijete ne smije financirati,osim u slučaju rođendana i izuzetnih prilika kao poklon.dakle,izvoli si naći posao kao redovan student i citiram: "ne trebaju ti tako skupe stvari",unatoč tome što novaca ima sasvim dovoljno da svi žive i više nego lagodno.
na fantaziram i svjesna sam da je dotična puno bolje prošla u životu nego dječak iz prve priče,no sve one detalje i gnjavažu koju je prošla s njima nisam ni spomenula jer mi ih je,kao što sam rekla,puna kapa.kad sam napunila 18,iskreno sam bila sretna što ću ih konačno skinuti s vrata.međutim,očito sam se uzalud poveselila jer me baš danas nazvala baka da mi kaže kako od očeve mirovine neću dobiti ni kune i kako trebam tražiti posao čim završe rokovi.svjesna sam također da sve ovo zvuči razmaženo u stilu sirote male bogatašice koja trkelja o parama i lijena je pa baš i ne bi radila.uvjeravam vas kako nije tako i kako sam potpuno svjesna situacije koja bi mogla biti i daleko gora.
ali isto tako sam svjesna koliko je taj prokleti centar i gospođa tereza š. nanijela štete meni i mojoj obitelji koja se praktički morala grebati za svoj vlastiti novac,a ponosim se onim trenutkom kad ju je moj djed poslao u 3 p.m jer mu je htjela srezati mirovinu na 200-tinjak kuna.
pa živjeli onda zakoni po kojima roditelji teško bolesne djece ne dobivaju nikakvu potporu od države,po kojima roditelj (pazi ti to),ne smije financirati školovanje svog vlastitog djeteta nakon punoljetnosti i slične nebuloze.
to valjda znači ono-hrvatska,zemlja znanja.za neko znanje ti izvoli živjeti na crkavici i pišaj krv da bi dobio diplomu u ruke "jer onda će biti bolje".neće onda ništa biti bolje,nego ćeš onda samo osjećati moralnu satisfkaciju što si se svojom mukom izvukao kad ti država nije htjela dati ono što ti pripada.
hvala vam svima...za takvu pravdu valjda dobivate ogromne plaće i ogromnu mirovinu,15 puta višu nego taj moj isti djed koji je svojim golim rukama mukotrpno radio cijeli svoj život da bi mu na kraju netko htio oduzeti i to malo što je dobio.eh,da je bar tipkao poruke,spavao ili čitao novine u saboru,puno bi se bolje u životu proveo.
a ako još jednom čujem kako je "odljev mozgova" strašna stvar i kako je apsurdno što se ljudi sele jer nešto duguju ovoj državi koja im je nešto dala...ništa mi nije dala,pa čak ni ono moje.i ništa ja ovoj državi ne dugujem,niti ću ikad,a gospođi jadranki kosor poručujem da to njeno famozno,zaostalo i po svemu sudeći,retardirano ministarstvo ima puno više ljudi pod svojom skrbi od šačice branitelja,uključujući djecu koja su zaslužila živjeti u sretnom,obiteljskom domu,a ona neka samo i dalje mlati praznu slamu svojim ispraznim pričama.i ako joj to dosad nije došlo iz guzice u glavu,postoje djeca čiji očevi nisu umrli u ratu,pa nisu dobili ni stan,ni upis na fax bez imalo truda.ukratko- ništa nisu dobili osim zakidanja tamo gdje im najviše treba i osjećaja da su njihovi očevi manje vrijedni jer su eto,radili u nekoj dalekoj zemlji i umrli prije rata.na kraju krajeva,ja i ne želim da me netko mazi,tetoši i pruži sve na pladnju,nego želim ono za što je moj otac radio i ono za što je moja majka radila i trudila se kao samohrana majka kako bih se jednog dana mogla školovati.no,čemu sve to kad su eto zastupnici spavali kad se taj zakon donosio ili su samo po prirodi debilni.ne znam i nije me briga;znam samo da s centrom za socijalnu skrb ne želim više imati aspolutno nikakav kontakt,osim da ih možda pošaljem u rodno mjesto jer od njihove takozvane "pomoći" ima više štete nego koristi.ako nećete promijeniti zakone koji idu na štetu vašim građanima,ako nećete zaspošljavati kompetentne ljude umjesto onih koji svoje frustracije ispucavaju na nedužnim ljudima...onda ga bolje ukinite jer,budimo iskreni...svake se godine na ulicu praktički baci toliko mladih ljudi kojima je "vrijeme da odu iz doma".tko njima pomaže? tko njima daje posao,mjesto za život...mladim ljudima koji doslovno nemaju ništa i nikog na ovom svijetu? zar ne bi to trebala biti dužnost države? zar nije dužnost da se učini ono što je najbolje za dijete,ako ono moli i plače da ne ide u dom?
jadna ti je to logika,ako kod nas sve obrnuto ide...

bozanić bi još jedan,dodatni sat vjeronauka u školama.koja je točno poanta toga,nije mi baš jasno jer na stranu vjerski osjećaji,vjeronauk je jedan sasvim bespotreban predmet, i to za razliku od etike na kojoj se barem uči nešto korisno i zanimljivo.postoji li uopće ijedno dijete koje ide na vjeronauk,a koje je tamo naučilo nešto novo?
deset božjih zapovijedi?
stvaranje svijeta?

sve to ionako već znaju oni koji su se s nekim razlogom našli na tom satu,a tih 45 minuta ionako služi za prepisivanje nenapisanih zadaća,zijevanje i slanje poruka iz dosade.znači,za još jedan sat čistog,beskorisnog nerada treba reorganizirirati cijeli školski sistem,rasporede,razrede...čemu?
pretenciozno kao i ostali njegovi gafovi ako se mene pita,jer je to jedan naprosto zatucan čovjek.
kao da nije dovoljno što petlja crkvu u sve državne poslove,sad bi još malo prčkao po školstvu da naštanca djecu koja bi trebala misliti kako je ateizam veći grijeh od korupcije,krađe i sličnog.
odlično,a da se jednostavno teleportiramo u 16. stoljeće? barem bi si uštedjeli vrijeme javnog prozivanja jednostavnim slanjem nepodobnih na lomaču.
svjesna sam da je većina hrvatskog stanovništva deklarirana kao katolička,ali netko bi mu trebao reći da je to ionako samo mrtvo slovo na papiru jer je činjenica da se većina te deklarirane većina ne ponaša u skladu s pravilima koja nameće crkva.u svemu tome najviše me podsjeća na ratzingera jer im je obojici očito zajedničko da ih je pregazilo vrijeme,a netko bi ih trebao obavijestiti da je 21. stoljeće,da se ljudi masovno seksaju prije braka,da žene vrše pobačaje,da su i ateisti na kraju krajeva samo ljudi jednako loši,dobri,a ponekad i bolji od takozvanih katolika...popis je malo duži,ali na kraju se uvijek vratim na onu- religija je opijum za narod.
idi u crkvu.
moli i ponavljaj automatski svaku riječ iznova i iznova.
dođi kući.
istuci ženu.
a onda na ispovijedi reci kako si lagao i psovao.

karikiram,naravno.ali nismo bezgrešni,nikad nismo bili niti ćemo ikad biti jer smo ipak,samo ljudi.čemu onda to uporno nametanje bogobojaznosti i straha od gorenja u paklu? no,po običaju sam skrenula u digresiju i trebala bih se vratiti na te famozne dodatne sate vjeronauka.
ipak,nema smisla razvlačiti priču jer vjerujem,a mislim i da se većina slaže,kako do toga ipak neće doći jer...i ne treba.jedino što je,opet,kardinal postigao je to da onaj razumni dio građana opet iritira svojim fix idejama i napornim izjavama.netko bi mu trebao reći da je pr u modi,a bogme je i koristan.

imala sam nekakav post za sretan božić...
očito neće ugledati bolje dane na ovom blogu,ali nije ni bitno.

sretna vam svima nova godina,sve najbolje i malo goreg jer tako mora biti.
nadam se da niste donosili nikakve novogodišnje odluke jer je to to traćenje vremena i živaca.
vegetiram i nisam sposobna za ništa konstruktivnije,a imam potrebu razvezati neku priču na onom,starom,dosadnom blogu pa se odoh pozabaviti time...

ne volim hladno pivo,čak štoviše,njihova sveprisutnost me lagano iritira.
baš kao licemjerje svih onih koji mrtvi-hladni prije izbora dijele kompjutere romima koji nemaju što jesti.valjda da smažu miš za doručak,što li...
kako god,skoro svakog jutra mi stih iz naslova prozuji glavom iz nekoliko naizgled sasvim različitih razloga.
prvi sjedi na hladnom podu novosagrađenog pothodnika,bez jedne (ili dvije? ne znam jer mi je neugodno zagledati) noge,s malom košaricom ispred sebe.na sebi uvijek ima isti,sivi kaput i iste tople oči koje te zahvalno pogledaju kad mu pružiš koju kunu.
drugi razlog se nalazi nekoliko metara dalje,sjedeći često u tom istom pothodniku na prvim stepenicama s djetetom izgorjelog lica,ljuljajući ga u narjučju...
treći razlog se nalazi nekoliko stepenica gore pa ravno-dečko koju godinu stariji od mene u invalidskim kolicima.
a onda je tu opet sva sila onih koji stoje pred bankom sa starom odjećom i tričarijama na podu pokušavajući na legalan,pošten način preživjeti,mala vojska onih koji sjede na nekim drugim uglovima,pred nekim drugim bankama,na hladnom podu drugih pothodnika...
ali,kako nije sve tako sivo (opet hladno pivo *sigh*),tamo negdje leži sto milijuna kuna.
na svakoj banderi.
na svakom bačenom letku.
na svakoj promotivnoj olovci koja otkaže nakon prvog predavanja.
na svakom kišobranu koji,istina,služi svrsi,ali ne plaća prevelike račune,skuplji kruh i mlijeko ili visoke režije.
na svakom paketiću maramica...

sto milijuna kuna.
bačeno u vjetar.

a ima li itko na ovom svijetu išta od tolikog novca?
je li ikoga labelo uvjerilo da glasa za određenu stranku?
je li sanaderova lažljiva faca koja me plaši sa svake bandere poboljšala moje mišljenje o njemu?
nije i to nikakav novac neće promijeniti.
istina,napravili su mnogo toga u 4 godine.malo dobrog,mnogo lošeg,još više neriješenog...i sad,kao šećer na kraju,vrhunac u ovo predbožićno vrijeme u kojem će nam se (ma ne valjda opet) smiješiti s tv-a,pozivati na dobrotu i pozdravljati blagostanje...zapitajte se koliko ste aktivno mogli pridonijeti blagostanju vaše zemlje kojom se toliko dičite i narodu kojem odmažete.zapitajte se koliko bi čovjek s početka priče cijenio malih,pišljivih deset kuna za jelo.
njemu ne treba sat od 28 tisuća eura...jer njegovo je vrijeme uvijek isto-tmurno,gladno i bespomoćno.

ne da mi se komentirati politiku jer sam još uvijek pod dojmom držanja glave nad wc školjkom zahvaljujući odredu za čistoću.
tako mi svega,svaki mi se put digne želudac pa trčećim korakom žurim do wc-a.
fuj,fuj i fuj.
ne znam kako netko može živjeti u takvom smeću...
kako god,s obzirom da mi se nije dalo komentirati izbore...jer,što se o tome uopće ima reći? kulturno je valjda ne pričati o tome za koga se glasa,ali se podrazumijeva da smo subotu prije,sjedeći na klupici i ispijajući stoti bambus,naširoko mljeli baš o tome.i manje-više su svi odlučili glasati "za travu",da "možemo pušiti kao ljudi",neki su se odlučili zbrajanjem datuma,neki nisu ni izašli...i to je to,koalicija ova,ona,na kraju se sve svede na isto sranje.pardon my french.
i sad smo opet u iščekivanju,a sve si mislim kako ću dobiti sijede ako onog notornog lašca sanadera budem morala gledati još 4 godine.o jaci da ne pričam,ona spada u jednu,posebnu kategoriju.
i eto,ne tako davno vratila sam se s mora,osunčana,puna dojmova i doživljaja,nisam se stigla ni okrenuti kad sam shvatila da stojim na prepunom trgu,palim cigaretu kod konja,pričam kako me živciraju nadobudna i za moj ukus,preživahna djeca i kako bismo trebali sjesti na kuhano vino.baš tamo,desno od jaslica...još koji i dan i opet je božić.svake me godine prerano iznenadi i ne sviđa mi se to.ne sviđa mi se gužva.ne sviđa mi se trčanje za poklonima-za svoj duševni mir i bolje financijsko stanje,već sam davno odustala od kupovanja istih.ne sviđa mi se razbijanje glave kuda ću i što ću sa sobom za novu godinu,jednostavno mi je lijeno uključiti mozak.
imala sam godinama tu jednu fix ideju da "najluđu (moš' mislit') noć u godini" slavim negdje vani.i vidi čuda,prije nekoliko dana me iznenadila ugodna vijest da imam dobar vjetar u leđa i da mogu skoknuti do beča na nekoliko dana.s obzirom da mi je srednje ime ipak "baksuz",u 2 dana su otpali svi hoteli,hosteli i slični smještaji.velika je navala,što se može...
to znači da ću se zabiti u kafić u kojem sam valjda provela sve skupa nekoliko godina svog života,napiti se kao deva i glupirati s ostatkom društva.
ambiciozno,nema što.
no,nije to uopće loša stvar,žalim se na gluposti,toliko da me ponekad bude sram.

zapravo,očito je da sam odlutala u digresiju...htjela sam nešto reći na račun etike u novinarstvu (što mogu,profesionalna deformacija),a uhvatila sam se priče kako se osjećam staro,a opet tako balavo kad nekome kažem kako imam (sweet) 19.
vrijeme leti,danas si ovdje,sutra ondje.danas nosiš kragne kao stolnjak,sutra se sramiš svojih slika iz djetinjstva.

nekoliko razloga zašto se osjećam bljutavo i hvatam za glavu:
-gledam showtime.imam i svoje mišljenje o svemu.zbog toga bih se,doduše,trebala osjećati infantilno
-slušamo kelly family/bsb/spajsice iz sprdnje,a mene uhvati nostalgija
-ne izlazim van da pijem i plešem,nego da sjednemo "na piće".doduše,jedno se piće pretvori u drugo,drugo u treće i eto mene opet pijane
-sve žene kojim se divim su mučenice svojih unutrašnjih neuroza i potencijalne samoubojice.neke guraju glavu u pećnice,a ja klepećem kako su hrabre i jake.
-beskrajno me rastužuju bake i djedovi koji izgledaju tužni.možda uopće nisu,ali nekad mi to upropasti cijeli dan
-čitam,čitam i čitam,a osjećam se užasno jer ne učim.istodobno se užasavam zakona,mrzim učiti zakone.mrzim.
-bliži mi se dvadeseta.muko moja.to me muči još od prošlog rođendana.

da ne nabrajam dalje jer je popis mojih (beznačajnih) nedoumica poduži,a vremena je tako malo...imam misiju kojom se moram pozabaviti.o politici ovaj put ni riječi and actually,i don't give a...f.
zakoni,oh,zakoni...mrzim vas.

Intimno sam veoma sumoran kada je riječ o perspektivi Afrike jer su naše socijalne politike zasnovane na činjenici da je njihova inteligencija na istoj razini kao naša, a svi testovi pokazuju da to nije istina”.

ovom je izjavom za sunday times james watson,po vokaciji nobelovac i otkrivač strukture dna izazvao kontroverze i otkazivanje promocije svoje najnovije knjige na nekoliko prestižnih institucija.dodao je u tom istom intervjuu kako vjeruje da su svi ljudi jednaki, no “svi oni koji su imali crnačke zaposlenike znaju da nije tako”.

istina,ova bi se posljednja izjava lako mogla podvući i okarektirizirati kao rasistička,tim više što je watson poznat kao kontroverzan znanstvenik kojem se osim rasizma pripisuje i šovinizam radi izjava kako bi se genetičko inženjerstvo trebalo koristiti kako bi se sve djevojčice rađale lijepe.

preskočimo ovaj put zadrtost jednog starca,koliko god ugledan i briljantan znanstvenik bio i vratimo se na prvu rečenicu.jer,naime,watsonova tvrdnja kako rase na testovima ne pokazuju jednake rezultate iq-a nije od jučer i nije njegova originalna teorija već je preuzeta od istraživanja arthura jensena,jednog od vodećih stručnjaka psihologije obrazovanja koji je još 1969. došao do rezultata da afroamerička djeca imaju prosječan iq 85, niži od bijele djece čiji je iq 100.
s obzirom na to da su rezultati izazvali skandal i mnoštvo prigovora kako su za to krivi različiti uvjeti odrastanja,jensen je odlučio izolirati okolinu u istraživanju i posvetiti se blizancima razdvojenim pri rođenju,djeci posvojenoj od strane roditelja druge etničke skupine...i na kraju krajeva,početni su rezultati samo potvrđeni.

možda se to nekome čini kao predrasuda,ali činjenica je da znanost ne funkcionira na temelju predrasuda i da se inteligencija različitih rasa oblikovala uslijed uvjeta kojima je rasa bila izložena pa je tako nemoguće da sve rase imaju jednak kvocijent inteligencije.nitko ne opovrgava jednaku vrijednost različitih naroda,no za takvo što najprije treba prihvatiti različitosti,a prosječan iq židova 115 različit je od japanskog i kineskog koji su opet viši od prosječnog iq-a jednog europljanina ili bijelog amerikanca.

pretpostavljam da se watson na početku htio referirati na bogatstvo i razvijenost afrike,s time da je dokazano na temelju 81 zemlje da postoji povezanost između prosječnog iq-a stanovništva i bruto-nacionalnog dohotka zemlje.
nakon jensena opće je prihvaćena teorija howarda gardnera o postojanju višestrukih tipova inteligencije (talenti za glazbu,sport,umjetnost...).
watsonov se komentar odnosi na izlazak afrike iz užasno teškog stanja,a realno gledajući: što je afrikancima potrebno za to? osvajanje olimpijskih ili dueti s kojekakvim pop pjevačima?
nijedno od toga,nego program obrazovanja prilagođen mogućnostima koje su već u startu loše.dakle,ako se netko već želi igrati svjetskih policajaca,ako se svakodnevno doniraju i prikupljaju sredstva,grade projekti,a sve to za pomoć 900 milijuna ljudi...s tim da se poboljšanje ni najmanje ne vidi,zašto onda jednostavno ne prihvatiti konačnu činjenicu da nismo svi isti? da je možda potrebno prilagoditi programe? ovime ne omalovažavam baš nikoga,niti to smatram predrasudom,već jednostavno rezultatom znanstvenog istraživanja.
nitko iole razuman ne može poreći činjenicu da,kao što sam već 500 puta ponovila,nismo svi jednaki-što ne znači da afrikanci ili na kraju krajeva hrvati sa žalosno niskim prosječnim iq-om manje vrijede,ali zašto forsirati hvatanje u koštac s prevelikim zalogajem za toliku masu većinom neobrazovanih ljudi?

a dok pseudoborci za ljudska prava to shvate,rat,suša,glad i bolest su već postali afrička svakodnevnica prošarana tisućama i tisućama mrtvih,dok onaj veliki ostatak dobiva sasvim zanemariv dio kolača velikih projekata za podizanje afrike na noge.